Ljutnja, uz strah i tugu, pripada skupini osnovnih osjećaja kod male djece. Ona je vrlo snažna emocija koja pokreće tijelo i izaziva fiziološke rekacije. Mala djeca ne znaju često kako se snositi s tim osjećajem koji ih preplavljuje, pa trebaju pomoć odraslih da nauče na prihvatljiv način iskazati svoju ljutnju. Naime, svako neželjeno ponašanje kod djeteta, uzrok ima u nekoj emociji. Stoga je veliki izazov za roditelja i odgojitelja, u odgoju djece prepoznati događaje i okolnosti koje su u djetetu uzrokovali ljutnju, a potom i loše ponašanje.
Djeca najčešće vrlo jasno pokazuju kada osjećaju ljutnju. Tada mogu biti verbalno i tjelesno aktivna (mogu odgurivati, mahati rukama ili nogama, otimati se, vikati, plakati i slično). No važno je razumjeti razliku između ljutnje i agresije te ih pravilno prepoznati kod djeteta. Ljutnja je privremeno emocionalno stanje koje je najčešće potaknuto nekom frustracijom, dok je agresija pokušaj da se namjerno nekoga ozlijedi ili da se nešto uništi. Zato je vrlo važno djetetu ukazati da se radi o ljutnji i agresivno ponašanje spriječiti kroz vrlo jasnu poruku da „nije u redu da ono nekoga udara” baš kao što „nije u redu ni da se udara njega”.
U Crvenoj skupini ovaj tjedan puno smo razgovarali o emociji ljutnje: kada sam se osjećao ljuto? Što me razljutilo? Kako sam reagirao kad sam bio ljut? Kako izgleda moje ljutito lice? Kako se ponašam kada sam ljutit?
I.V.: „Bio sam ljut jer mi je brat uzeo daljinski iz ruke.“
F.Š.: „Nekad sam bio ljut jer dok smo Martin i ja slagali kockice, R. nam je rušio.“
K.M.: „ Nekad sam ljuta kad me moja sestra ne posluša.“
R.M.: „Kad sam ljut znam se tuči.“
F.K.: „Kad smo ljuti crveni smo i lupamo s nogama.“
M.M.: „ Stisnemo šake i pocrvenimo.“
M.Č.: „ U ljutnji govorimo ružne riječi i možemo čak potrgati igračke.“
F.Š.: „ Kad smo ljuti možemo nekad reći: Ti mi više nisi prijatelj.“
Kroz čitanje i prepričavanje slikovnica i priča djeca su prepoznavala emocionalno stanje ljutnje, razvijala ljubav prema knjizi. Poticali smo razvoj govora, pamćenja, mišljenja i zaključivanja te samostalno čitanje.
Kroz razne didaktičke igre i likovne aktivnosti djeca su razvijala sposobnost prepoznavanja emocija, razvijala empatiju i druge socijalne vještine, razvijala vokabular vezan uz emocije, povezivala riječi vezane uz emocije sa slikovnim prikazima emocija, razvijala finu motoriku te taktilnu percepciju i stjecala iskustvo dodirom.
Kako bi djeci olakšali nošenje s frustracijama i ljutnjom oformili smo novi centar aktivnosti koji smo nazvali „Mirni kutić“ pa tako svako dijete koje u nekom trenutku osjeti ljutnju može otići i osamiti se u kutiću gdje se opušta uz razne igre, slikovnice i igračke te istodobno razmišlja o svojoj reakciji na ljutnju, promišlja o tome kako je moglo reagirati i pokušava naučiti pravilno reagirati u trenutku frustracije. Okruženjem i aktivnostima u samom kutiću djeca će učiti kontrolirati i izraziti svoje emocije na različite načine. Dopustit ćemo djetetu da slobodno izrazi emocije, ne samo riječima, već i djelima, tako razvijamo kod djece sposobnost da izražavanjem emocija ne ugrožavaju samu sebe ili nekog drugog, djeca će prepoznavati svoje i tuđe emocije, poštivati pravila, vježbati strpljenje i čekanje na red.
Za kraj samo jedna rečenica koja je vrlo važna: „U redu je osjećati ljutnju i iskazivati ju ali bitno je djetetu pokazati da je važno razgovarati o ljutnji te ga naučiti kako da to učini na način da pri tome ne povrijedi sebe ili nekoga drugoga.“
