Dječji vrtić Zraka sunca otvoren je 1995. godine. Osnivač vrtića je Pokret fokolara-Djelo Marijino. Odgojno obrazovni rad odvija se u četiri mješovite vrtićke skupine (3-7 godina) i jednoj jasličkoj skupini (1-3 godine).
Specifičnost vrtića je u provođenju redovitog program s Agazzi pristupom i smjernicama Pedagogije zajedništva.
Vizija Dječjeg vrtića Zraka sunca, želi ponuditi novu kvalitetu projekta života s posebnim programom koji promiče:
- poznavanje sebe, razvoj samokontrole i osjećaj odgovornosti, samopouzdanje, uvažavanje i ljubav za druge, kulturu davanja, prihvaćanja i mira, odnose s vršnjacima, s odraslima, s drugim kulturama, sa svijetom, dijalog, timski rad, odnos prema prirodi...
Misija Dječjeg vrtića Zraka sunca je ulagati u budućnost kroz cjelovit odgoj djece kao slobodnih subjekata, sudionika vlastitoga odgoja, odgovornih, kreativnih, aktivnih sudionika u životu zajednice u stalnom procesu međudjelovanja s kulturom i svijetom.
TEMELJI NAŠEG PROGRAMA
Naš redoviti cjelodnevni 10-satni alternativni odgojno obrazovni program prema koncepciji sestara Agazzi temeljimo na Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, Programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja predškolske djece, Pedagogiji zajedništva i Agazzi metodi, na spoznajama po kojima je dijete jedinstvenog i neponovljivog identiteta, osoba koja je dar, spremna graditi i njegovati odnose mira u sebi, s drugima i s prirodom, na pedagoškim smjernicama etičkog i društvenog odgoja, odgoja za razvoj, za kulturu prihvaćanja, za ekološki odgoj i odgoj za komunikaciju te na iskustvima prakse drugih vrtića, posebno vrtića u Italiji, koji već dugi niz godina provode programe po koncepciji sestara Agazzi.
Odgojno obrazovni rad ostvarujemo kroz sustav aktivnosti sličnih onima u obitelji ne gubeći iz vida cjeloviti odgoj djeteta i skrb o svim područjima razvoja.
Osnovna vrijednost i temelj odgoja jest ljubav koju najprije djelatnici trebaju živjeti među sobom kako bi je svojim primjerom prenosili djeci. U odgojni proces uključene su sve osobe u vrtiću. Svi zajedno nastojimo graditi ozračje koje će biti odgojno za dijete, te u tom duhu zajedništva oplemeniti i usmjeriti naše pedagoško djelovanje.
U poboljšavanju međuljudskih odnosa pomaže nam „kocka ljubavi“, na kojoj su napisane rečenice: ljubiti prvi, ljubiti sve, ljubiti neprijatelja, oprostiti, ljubiti se međusobno, suosjećati s drugim. Tijekom dana pokušavamo živjeti ove rečenice.
Pridajemo posebnu važnost uređenju ambijenta i odnosu prema prirodi. Stoga smo uz igralište za djecu uredili i veliku zelenu površinu gdje djeca mogu uz igru na igralištu, stjecati iskustveno spoznaje u prirodi, kroz radne i praktične aktivnosti, tzv. „Zeleni kutak“ (jezero, kućica, labirint, vrt, voćnjak).
Metode rada
1. AGAZZI METODA
Ova metoda nastala je iz osobnosti, proučavanja te odgojnog rada sestara Rose i Caroline Agazzi i njihova učitelja Pietra Pasqalija te iz društveno kulturološkog konteksta u kojem su djelovali krajem 19. stoljeća.
Osnovna obilježja
Izdvajaju se slijedeća:
dijete je „životna klica“ koja spontano teži razvoju
taj razvitak teži razvoju cjelovitog čovjeka
ta „životna klica“ može se razviti samo u prikladnoj okolini koja je za dijete dom ugrijan majčinskom ljubavlju. Djetetova škola, stoga bit će vrtić, koji poput obitelji mora živjeti sa svim zanimanjima koje se odvijaju u dobro uređenoj obitelji.
pomoću sredstava za životni razvoj te za učenje bit će isti oni preduvjeti koji se nalaze u stvarnosti ( prirodni ili industrijski proizvodi) i točno oni predmeti koji zanimaju dijete i stoga se uvlače u njegove džepove, tzv. «tričarije»
Agazzijevska psihologija
Glavna vrijednost agazzijevske psihologije sastoji se u tome što se ona „rađa od susreta s djetetom koje živi, igra se, radi, govori, djeluje, živi s drugima, otkrivenog. To je psihologija koja upoznaje pojedinca u njegovoj neponovljivosti i prihvaća ga kao takvog.
Svjesna da dijete ima globalni koncept, Rosa Agazzi spoznaje i da didaktička sredstva i metode mogu varirati, uvijek daje prednost konkretnom ispred apstraktnog, dakle, stvarima iz svakodnevne upotrebe. Odatle i upotreba kontraznakova i promatranje predmeta kakvi su u prirodi ili kakve nam je podarila umjetnost da bi se kasnije mogle izdvajati njihove različite osobine ( boja, oblik materijal i sl. ). Tako dijete „razmišlja djelovanjem“.
Smatrala je da su dominantni interesi djeteta predškolske dobi pokret i sakupljački instinkt.
Agazzijevska pedagogija
Karakterizira se kao:
PUEROCENTRISTIČKA- u središte stavlja dijete, njegove potrebe i interese na način da će vrtić biti organizacija dječjih aktivnosti, načinjen od same djece, na njihovom djelovanju, razmišljanju i predmetima koje su sami sakupili.
PEDAGOGIJA IGRE, kao prirodne potrebe djeteta i prve polazne točke odgoja djece.
PEDAGOGIJA UREĐIVAČICA, gdje je pojam reda plod djetetova otkrića, a ne nametnut od nekog autoriteta i odnosi se na materijalni (svaka stvar ima svoje mjesto), estetski (dobar ukus i ljepota), duhovni (unutarnja disciplina), mentalni i intelektualni (dominacija misli pred instinktnim nagonima, jasnoća svijesti), društveni (poštivanje tuđih potreba) i univerzalni red (sve teži skladu).
SVRHOVITA PEDAGOGIJA, usklađivanje didaktičkog cilja i odgojne svrhovitosti.
MAJČINSKA PEDAGOGIJA, majčinska ne samo u osjećajnom smislu, nego u smislu prirodnog za dijete, bez posredstva i strogosti.
Agazzijevska didaktika
Temeljno didaktičko načelo je živa i inteligentna upotreba stvari koje se primjenjuju kroz:
vježbe praktičnog života,
uzajamna pomoć,
jednostavni didaktički muzej,
korištenje kontraznakova.
Vježbe praktičnog života su važne u smislu stjecanja sposobnosti samokontrole i samostalnosti
To su jednostavni zadaci iz svakodnevnog života kao serviranje stola, čišćenje, vježbe oblačenja, pravilnog prenošenja stolica, vrtlarstvo, uređivanje i sl.
Prikladna veličina prostora vrtića, namještaj prilagođen djeci daju djeci mogućnost za osobnu neovisnost.
Svrha im je dati spoznaju što je red, odgovornost, zajedničko i osobno vlasništvo.
Uzajamna pomoć se ogleda u tome da starije dijete ,“skrbnik“, dobije mlađe dijete,“štićenika“ i pomaže mu u različitim prilikama, kod oblačenja, pranja ruku, hranjenja i sl. – socijalni odgoj.
Primjenjuje se jedno načelo kršćanskog morala – ljubav prema bližnjemu.
Didaktički muzej polazi od činjenice da nijedan predmet nije nekoristan ako se zna dobro iskoristiti i pritom je besplatan.
Agazzijeva to naziva „muzejom siromašnih“, to je zbirka sitnica kao što su kutijice, gumbi, sjemenje, cjevčice, konci, figurice, itd. s kojima se izvode jednostavne i zabavne senzorne vježbe koje podrazumijevaju intelektualne elemente: prosudbe , vježbe boja, materijala, oblika, dimenzija, jezične vježbe, itd.
Kontraznakovi imaju dvostruku funkciju: raspoznavanje privatnog vlasništva i vježbanje govora.
Podijeljeni su po složenosti prema dobi djece i raspoređeni tako da su prikladni za stvaralački oblik svakog stupnja razvoja.
Odgojni prijedlozi Rose Agazzi
Aktivnosti su slične onima u obitelji.
Pritom je potrebna idealna odgojiteljica koja ima fizičko zdravlje, smirenost, strpljivost, nježnost, ozbiljnost, zna izmišljati razne posliće, sposobnost primjene znanstvenih istina, stalne samokritičnosti koja se stvara razumijevanjem reakcija i ponašanja djeteta nakon njezinih intervencija. Treba paziti na čistoću prostora, pripremu didaktičkog materijala,, srdačno prihvaćanje roditelja – dragocjenog izvora informacija o svakom djetetu.
Mora biti svjesna u svakom trenutku potencijala djeteta kao i utjecaja vršnjaka te pridonositi mirnom suživotu kako bi se prevladale razlike među djecom.
Odgajateljica je budan psiholog. Potiče djecu da promatraju, razgovaraju, djeluju, razjašnjavaju i psihički rastu putem svojih aktivnosti. Kada je u kontaktu s djecom koja obavljaju neku aktivnost, agazzijanska odgajateljica ne može umjesto nekih obavljati tu aktivnost, već ih mora poticati, postavljati pitanja, tražiti pomoć, često radeći s njima, budeći njihovo zanimanje i stvarajući njihove želje.
Vjerski i moralni odgoj povezivala je s odgojem osjećaja i moralnim odgojem kroz poticajne i vjerodostojne priče u čijem je središtu bio Djetešce Isus.
Intelektualni odgoj provodila je, s obzirom na globalnu percepciju djeteta, pomoću stvarčica koje su djeca donosila i koje je koristila za spoznavanje odnosa sličnost – različitost i raspoređivanje predmeta po kriteriju pojedinog svojstva.
Druga dva svojstva su vrtlarstvo koje uspijeva „uravnotežiti prirodnu potrebu za kretanjem s potrebom za opažanjem, dodirom, spoznajom“ i vježbe praktičnog života.
Jezično – lingvistički odgoj se provodio kroz „djelovanje“ (igru, konstruktivne aktivnosti, vježbe praktičnog života) i „govor“ (neprekidna verbalizacija onog što se doživljava). Pozornost je pridavala i dramatizaciji – igri s različitim ulogama i scenskim prikazima priča.
Pjesma i pjevanje također imaju veliku važnost i za Rosu Agazzi je pjesma stapanje dvaju elemenata: poetskog i glazbenog. Tako se pjevanje može shvatiti kao estetski, a zatim i odgojni čimbenik.
Higijenskom odgoju je preduvjet dovoljan broj prostora za obavljanje higijenskih potreba i cilj je djecu navikavati da obave određene potrebe u određeno vrijeme i drže se tog reda.
Vrtlarstvo je za Rosu Agazzi bio snažan čimbenik moralnog i društvenog odgoja koji nudi razne mogućnosti za razvoj inteligencije i verbalnog izraza.
Umijeće malih ruku – je kreativnost i posao jer zahtijeva kreativnost i odgojitelja i djeteta. Pravilno korištenje ruke i materijala je koordinacija očiju, ruku i uma.
U odgojnom radu je koristila neizravnu didaktiku (promatranja , iskustva , osobna razmišljanja) koja za razliku od izravne (učenje, poučavanje, objašnjavanje) ipak nije prepuštanje nekakvoj slučajnosti. Svaki ponuđeni poticaj neizravni su djetetu ali ne i radu odgojiteljice.
2. PEDAGOGIJA ZAJEDNIŠTVA
Pedagogiju zajedništva je odgojna teorija koju je postavila Chiara Lubich, tadašnja predstavnica i utemeljiteljica Pokreta fokolara. Podcrtava ostvarenje čovjeka u zajednici putem dijaloga, izgradnju međuljudskih odnosa, zajedničko djelovanje i uzajamnu ljubav.
Pridaje važnost odgojnim smjernicama kao što su:
- Prosocijalnost (odgoj za altruizam, za davanje...)
- Odgoj za prihvaćanje poteškoća (pomaže nadvladati svoja i tuđa ograničenja)
- Prihvaćanje drugoga, različitoga od sebe, (onoga s teškoćom u razvoju, onoga druge kulture, vjere...)
- Uzajamnost
- Interkulturalnost
- Odgoj za mir (u sebi, s drugima,s prirodom)
- Učenje-služenje (međusobno pomaganje)
- Odgoj za građanstvo, zajednicu, suživot koji se ostvaruje konkretnim iskustvom te brigom za sebe, za druge, za zajednicu u kojoj žive i druge oblike suradnje i solidarnosti.
- Odgoj za neverbalnu komunikaciju
- Estetski odgoj, (prepoznavanje lijepog s naglaskom na kreativnosti i pritom znati odabrati kvalitetu od nametnutih poruka koje nam nude mediji i slično ...)
- Kod djece se potiče sazrijevanje odnosa povjerenja u susretu s poteškoćama te zalaganje za razvoj kako bi odgajali za aktivni i odgovorni društveni život za opće dobro zajednice.
- Osnovna vrijednost i temelj odgoja jest ljubav.
