Emocije su jedan od najvažnijih čimbenika koji utječu na cjelokupno funkcioniranje samog pojedinca. Njihovo razumijevanje uključuje djetetovu sposobnost prepoznavanja vlastitih osjećaja, razumijevanje povratnih informacija povezanih s tim osjećajima te povezanost emocija i vanjskih događaja. Ovaj tjedan smo se bavili emocijama s naglaskom na emociju tuge.

Svakodnevno okupljanje na tepihu bismo započeli razgovorom kako se danas osjećamo te označili to na našem panou raspoloženja.

U našim razgovorima su se pojavila pitanja:

Što znači biti tužan?

N.T.: 'Dok se ja plakam.'

J.R.: 'Kad se s nekim nemreš igrati.'

M.B.: 'Bila sam tužna jer me deda nije vodio u park.'

Gdje osjećam tugu?

I.B.V.: 'U mozgu.'

J.R.: 'U srcu.'

N.Š.: 'U glavi i rukama.'

L.O.: 'Osjećam ju u glavi i onda mi se zacrni.'

Što mogu učiniti da nekoga utješim?

K.M.: 'Mogu ga podragati.'

N.Š.: 'Možeš nešto nacrtati.'

M.V.: 'Možemo se igrati s njima.'

D.Š.: 'Daš mu zagrljaj.'

Tijekom tjedna se bavili smo se raznim aktivnostima kojima smo kod djece razvijali sposobnost prepoznavanja i izražavanja emocija, gdje ih osjećamo te po čemu ih razlikujemo. Razvijali smo suradnju međusobnim dogovaranjem, čekanjem na red, prihvaćanjem savjeta drugih.

Djeca su imala priliku izraziti emocije kroz igru 'Ogledalo' te slikanjem uz klasičnu glazbu.

Čitanjem slikovnice 'Žirafica je tužna jer djeda više nema' razvijamo empatiju te djecu potičemo na govorno izražavanje tako što dijele vlastita iskustva.

Crtanjem, bojanjem i stavljanjem kvačica potičemo razvoj fine motorike šake.

Prisjećamo se savjeta s našeg plakata 'Što učiniti kako bismo razveselili prijatelje?' te ga postavljamo u sobu dnevnog boravka kao podsjetnik čime potičemo djecu na pružanje utjehe, pomoć u konkretnim situacijama, pokazivanje razumijevanja za druge.