Tuga je uz strah i ljutnju jedna od tri bazične negativne emocije kod male djece. Sve tri emocije vrlo su snažne i prožimajuće, pa ih djeca često ne znaju na adekvatan način proraditi u sebi, iskazati ili se s njima snositi. U tome im trebaju pomoći odrasli i to na način da prepoznaju emociju kod djeteta, ukažu djetetu što se s njime događa i što osjeća te mu pomognu da sve zajedno „probavi“ i izrazi na prihvatljiv način.To je posebno važno kad je u pitanju osjećaj tuge. S obzirom da mala djeca ne znaju riječima izraziti što osjećaju, ona to pokazuju ponašanjem i kroz igru. Zato će se odraslima ponekad na prvi pogled činiti da je dijete ljuto, bijesno, neposlušno, ljubomorno ili prestrašeno, a u pozadini svega zapravo će biti osjećaj tuge. Nakon što smo prepoznali osjećaj tuge kod djeteta, važno je da djetetu to i objasnimo vrlo jednostavnim i kratkim rečenicama odnosno rječnikom koji je primjeren dobi djeteta. Rečenice poput: „Osjećaš se tužno zato što nisi pobijedio u ovoj igri“, „Vidim da si tužan zato jer ti nedostaje tata“ ili „Znam da si tužna zato što nema više bake“, djetetu istovremeno objašnjavaju kako se osjeća, ali mu daju i osjećaj da ga odrasli razumiju i da je u redu i prihvatljivo biti tužan ili tužna. U redu je osjećati se tužno, u redu je plakati i to je normalna ljudska emocija i potreba te sastavni dio života. I na kraju, jako je važno djetetu pružiti utjehu i osjećaj sigurnosti. Tuga je mala ranica na srcu djeteta koju treba zaliječiti zagrljajima (fizičkim dodirom i utjehom), ali i riječima – nisi sam, volim te, tu sam za tebe, pomoći ću ti i sa mnom si siguran.
Emocija tuge bila je glavna tema ovotjednih aktivnosti djece u Crvenoj skupini. Kroz razne slikovnice o osjećaju tuge ( „Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri“, „Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji“, „Praščić je tužan i ljubomoran na brata“, „Kada sam tužan“ ) djeca su prepoznavala ali i izražavala gestama ili mimikom lica emocionalno stanje tuge, razvijala empatiju te smo ih poticali na govorno izražavanje iznoseći svoja vlastita iskustva.
Što znači biti tužan?
M.M.: „Tužna sam kad se braco neće igrati sa mnom.“
M.K.: „Tuga znači kada se plačeš.“
I.V.: „Tužan si kad te netko udari u ruku pa se plačeš.“
Kako možemo nekoga utješiti?
F.Š.: „Ja brata utješim tako da napravim nešto smješno.“
M.K.: „ Kad je Fran tužan ja ga utješim jer mu složim kućicu od kockica.“
Gdje osjećamo tugu?
F.K.: „Tugu osjećam u glavi.“
E.P.: „Tugu osjećam u srcu.“
Kroz razne didaktičke igre i likovne aktivnosti djeca su razvijala sposobnost prepoznavanja emocija, razvijala empatiju i druge socijalne vještine, razvijala vokabular vezan uz emocije, povezivala riječi vezane uz emocije sa slikovnim prikazima emocija, razvijala finu motoriku te taktilnu percepciju i stjecala iskustvo dodirom.
Kroz većinu likovnih aktivnosti ali i uz jutarnje razgibavanje pratila nas je klasična instrumentalna glazba kao poticaj za izražavanje emocija kroz crtanje, slikanje, modeliranje ali i ples prilikom kojeg smo kod djece razvijali krupnu motoriku.
Kroz razgovor s djecom naše emocije dobile su i svoje boje pa je tako tuga plave boje, strah crne ili zelene boje, sreća je žute boje a ljutnja crvene boje. Pomoću navedenih boja izradili smo plakat na kojem smo tijelo obojali bojama naših emocija, instrumentalne kompozicije pobudile su u djeci emocije te su ih označili na onim dijelovima tijela u kojima ih osjećaju slušajući glazbu.
