Slikovnica Elmer bila nam je motivacija za aktivnosti na temu različitosti. Osim slikovnice, pjevali smo pjesmice za djecu: Glava ramena koljena uz pokazivanje, Daj pokaži Marice,  Imali smo slona te smo razgovarali smo po čemu se sve djeca mogu razlikovati a po čemu smo slični.

Promatrali smo jedni druge i sebe u ogledalu. Zaključili smo da svi imamo dijelove tijela ( imenovali smo ih, pokazivali pjevajuči pritom pjesmice) ali se razlikujemo po boji kose, boji očiju, netko je viši a netko niži, netko ima veće stopalo.

Razlikujemo se i po tome što volimo raditi (  gledati slikovnice, crtati, bojati, modelirati, vježbati) čega se volimo igrati, pjevati. Netko se više voli igrati sam, netko se voli maziti, drugi ne.. netko voli zaspati, netko je često nasmijan, a netko cendrav ali ipak ga prihvačamo i trudimo se razumjeti i uvažiti njegove emocije iako nam je teško slušat njegov plač. Zaključili smo da smo unatoč svim razlikama svi mi prijatelji i jako nam nedostaje kada nekoga nema u jaslicama. Jer svatko je na svoj način poseban i baš zato ga volimo. Isto tako trebamo voljeti i sebe, truditi se da budemo samostalni i „veliki“ – da se sami obuvamo, jedemo, da se lijepo ponašamo u igri ( da pitamo prijatelja da nam da igračku, a da pritom ne vičemo i ne plačemo).  I pokazalo se kada pitaju, druga djeca zaista daju igračku i surađuju.