Za Rosu Agazzi važno je da dijete samo čini stvari jer vrtić jest „činjenje“, to je škola za život. Dijete mora imati priliku da dotakne stvari,da ih koristi pa čak i da ih slomi. Potrebna mu je svakodnevna vježba rukovanja stvarima, stvaranje navika poštivanja stvari bez obzira jesu li lomljive ili ne. Svakodnevnim ponavljanjem vježbi,te radnje djetetu postaju rutina te time stječe navike. Poslovi mu postaju kao igra, dijete se privikne da ih čini samo, bez poticaja odraslog i svakim danom je sve bolje, spretnije i brže u obavljanju istih.
Cilj ovih vježbi je potaknuti kod djece radne navike, red, odgovornost, povjerenje i samostalnost. Pravilno izvođenje „vježbi“ omogućuje razvoj sposobnosti samostalnosti i samokontrole.
Aktivnosti koje provodimo svakodnevno su:
- Pomoć starijeg djeteta mlađem
- Pospremanje sobe nakon igre
- Serviranje stolova za jelo i pospremanje nakon jela
- Rad u vrtu
Ovaj tjedan u Crvenoj skupini upoznali smo naše nove prijatelje s aktivnošću serviranja stola te pospremanja sobe nakon ige- „svaka stvar ima svoje mjesto“.
Uz pomoć panoa „Serviranje stola“ na kojem je prikazan proces serviranja,mlađa djeca su uz pomoć svojih starijih prijatelja imala priliku savladati i upamtiti sam proces te su kroz tjedan i sami sudjelovali u navadenoj vježbi.
Svaki dan u tjednu izabrana su djeca koja su dežurna i oni serviraju ručak: operu ruke, stave stolnjake na stol, serviraju pribor te podjele hranu za stolove.
U našoj skupini dežurno je petero/šestero djece, jedno dijete je „superdežuran“ te on gleda ostale i verbalno im daje pomoć. Ostala djeca serviraju svoj stol od početka do kraja. U crvenoj skupini imamo četiri stola,svaki stol ima svoju vazu s cvijećem koje su u bojama: crvena,plava,žuta i zelena. Na jednom panou u sobi imamo raspored sjedenja djece za stolom ( svaki stol je obilježen bojom vaze za cvijeće). Tako dežurna djeca trebaju prebrojati koliko djece ima u vrtiću, koliko djece sjedi za kojim stolom, odnosno koliko pribora za jelo trebaju staviti na koji stol.
Kod ove vježbe praktičnog života dijete se uči matematici ( brojanje pribora za jelo, gledanje u pano i zbrajanje koliko djece sjedi danas za ovim stolom) , bogati rječnik, surađuje s drugom djecom, uči se slušanju uputa, razvija pamćenje, logičko razmišljanje..
Agazzi pedagogija je još i pedagogija uređivačica, voli da sve ima svoj red a svaka stvar svoje mjesto. Pojam reda je plod djetetova otkrića, a ne nametnut od nekog autoriteta i odnosi se na materijalni (svaka stvar ima svoje mjesto), estetski (dobar ukus i ljepota), duhovni (unutarnja disciplina), mentalni i intelektualni (dominacija misli pred instinktnim nagonima, jasnoća svijesti), društveni (poštivanje tuđih potreba) i univerzalni red (sve teži skladu). Materijalni red,osobito ako se ostvaruje u suradnji s djecom, čimbenik je etičkog i društvenog odgoja.
Vježbe praktičnog života su temelj odgoja ako želimo da dijete stekne dobre životne navike za red, za rad, za osjećaj da ima dužnosti i odgovornosti te za kvalitetan suživot s drugima.
U vrtiću, kroz igru i norme ponašanja dijete uspješno savlada društveno prihvatljivo ponašanje koje će mu u životu svakodnevno koristiti, kao što je postavljanje stola, briga za sebe i druge, briga za okoliš i rad na zemlji. No samim time dijete uči i: uočavanje osobina predmeta i ljudi,uči o osjećajima, toleranciji,velikodušnosti, samokontroli i odnosima. Dijete pomaže mlađemu od sebe i uči se ljudskosti i socijalizaciji, uzajamnom poštovanju i prihvaćanju. To je zapravo suživot u obiteljskom okruženju a time ulažemo u budućnost, formiranje cjelovite osobnosti djeteta te njegov identitet.
