Zimske prilike idealno su vrijeme u kojem djeca na integrirani način mogu uočavati svojstva snijega, leda i vremenskih uvjeta koji vladaju zimi, poput mraza i temperatura ispod nule.
U zelenoj skupini potaknuli smo interes djece za snijeg kroz provedbu nekoliko pokusa. Prije samih aktivnosti djeca su iznosila jednostavne hipoteze. Tako smo, primjerice, u sobu donijeli snijeg i zajedno promatrali što će se s njim dogoditi. Na pitanje zašto se snijeg u kući topi, a vani ne, djeca srednje i starije dobi znala su odgovor, dok je za mlađe to bilo pravo otkriće – vani je jako hladno, a unutra toplo. Djeca su primijetila da se bijeli snijeg pretvorio u prozirnu vodu te su na taj način uočila kako voda može postojati u različitim oblicima.
Na ovu temu nadovezao se dječak koji je ispričao svoje iskustvo sa skijanja – boca vode koju je ostavio preko noći postala je led jer je bilo jako hladno. To nas je potaknulo na sljedeći pokus. U čašu s vodom stavili smo malu igračku te ju spremili u zamrzivač. Sljedeći dan djeca su mogla uočiti da se prozirna voda pretvorila u led. Kako bismo im omogućili daljnje istraživanje svojstava (led je jako hladan) , djeca su led mogla dodirnuti i bojati. Uočili so također da se led , isto kao snijeg, u prostoriji brzo topi i pretvara se u vodu.
Zatim smo se zapitali: Koliko mora biti hladno da voda postane led?
RF: „Jako hladno.“
BP: „Ne smije biti sunca.“
IS: „ Mislim da može biti i u plusu.“
Kako bismo došli do točnog odgovora, nastavili smo s pokusom i termometar stavili u zamrzivač. Djeca su sljedeći dan nestrpljivo čekala da provjerimo temperaturu. Kada su uočila da se temperatura nalazi u plavom dijelu termometra, na –4 °C, jedna je djevojčica uzviknula: „Ja sam navijala da bude minus!“.
Uz stjecanje novih spoznaja koje su starija djeca zabilježila izradom plakata, upoznali smo i pjevali pjesmu „Zeko i potočić“, kroz koju su djeca emotivno doživjela klasičnu hrvatsku pjesmu. Tako su mogla povezati prirodoslovna znanja o smrzavanju vode s emocijom tuge koja se javlja kada izgubimo nešto što nam je drago – iskustvom s kojim se djeca mogu susretati i u kasnijem životu.
U vrtićkom okruženju, osobito u mješovitim skupinama, iznimno je važno nova znanja nuditi na integriran način. Time se djeci omogućuje prirodno i smisleno učenje koje mogu povezati s praktičnim životom te stečena znanja primjenjivati u novim situacijama, čime ih se priprema za budući život obilježen neprestanim i čestim promjenama.
